Na primerima usvojenih reči iz prethodnih lekcija objašnjava se termin imenice – promenljiva vrsta reči kojom se imenuju bića, predmeti i pojave.
Čitajući pesmu Imena Petra Pajića, uviđamo da se izdvajaju dve osnovne grupe imenica – ZAJEDNIČKE i VLASTITE. Vlastite imenice pišu se uvek velikim početnim slovom (imena, prezimena; nazivi gradova, država, kontinenata, reka, planina i sl.).
IMENA
Sve na svetu
Ima svoje ime
Neko ima
Ime i prezime.
Imena su neka
Zajednička
Kao reka
Ili kao mačka.
Bliža su nam
Vlastita imena
Ko Morava
Ili kao Irena.
Znamo tada
Na koga mislimo,
Znamo tada
Koga volimo.
Uvežbavamo i razlikujemo zajedničke i vlastite imenice kroz raznovrsne zadatke i primere.
Sledi upoznavanje sa osnovnim gramatičkim kategorijama imenica u srpskom jeziku: rod, broj i padež.
Uz pomoć reči TAJ, TA, TO brzo određujemo rod svih imenica u srpskom jeziku (MUŠKI: dečak, cvet, miš...; ŽENSKI: slika, zima, stolica...; SREDNJI: dete, drvo, pile...).
Zajedničke imenice imaju JEDNINU i MNOŽINU. To je broj imenica i pokazuje da li je to što označava imenica jedino ili ima mnogo toga. Na primer, knjiga je jednina, a knjige – množina. Evo primera za sva tri roda:
doktor – doktori
sestra – sestre
more – mora
Imenice se menjaju po padežima. Srpski jezik ima sedam padeža.
No Comments