U uvodnom delu časa učenik se motiviše kroz razgovor o njegovoj vezi sa srpskim jezikom, Srbijom i Balkanom, pokazuju mu se mape zemlje i okruženja, upoznaje se sa kraćom predistorijom.
U razvojnom delu se učeniku predočava da u srpskom postoje dva zvanična pisma. Osnovne postavke ove lekcije jesu početničko upoznavanje sa srpskim pismom, najpre latiničnim, kako bi se dovelo u vezu sa engleskim, ili pismom jezika kojim govori polaznik. Ćirilično se samo napominje i prikazuje, ali još uvek ne objašnjava, dok se ne latinično podrobno ne usvoji. Ističe se osnovno pravilo: svakom glasu odgovara jedno slovo, tj. obratno. Kroz dokument se za svaki glas naznačuje kakvog bi bio izgovora u engleskom, a učenik isto zapisuje kao ekvivalent u svom dominantnom jeziku. Postepeno se učeniku zadaju zadaci da sam napiše reč koju nastavnik izgovori na osnovu pravila o fonetskom pravopisu.
U završnom delu učenik vežba na nekoliko primera sa različitim pozicijama glasova.
Treba imati na umu da je ovo početno upoznavanje sa glasovima i grafemama, te se pojedinačno učenje pisanja i izgovaranja kritičnih glasova (ć, č, dž, đ...) produžava za neku od narednih lekcija.
No Comments