Od četvrtka, 30. novembra u Paviljonu u Tvrđavi, ljubitelji srpskog slikarstva će moći da pogledaju izložbu slika sa ovogodišnje Likovne kolonije u Sićevu u ime jednog od najvećih imena spskog slikarstva na ovim prostorima – Nadežde Petrović.
Nadežda Petrović je bila akademska slikarka, humanistkinja, društvena radnica i ratna bolničarka i osnivač prve Likovne kolonije u Sićevu. Osnivanje ove kolonije imalo je za cilj negovanje i ovekovečavanje prirodne lepote juga Srbije. Po 53. put, savremeni umetnici iz raznih krajeva se okupljaju baš u ovom selu, ne bi li nastavili tradiciju koju je Nadežda započela pre više od jednog veka. Ove godine, na predlog Saveta likovne Kolonije, navode organizatori, učesnici su bili Siniša Žikić, Dušan Mitić, Snežana Manasić, Aleksandar Dević, Aleksandar Milanović, Mirjana Anđelković i Slobodan Milosavljević. Iz Crne Gore učesnik je bio Miomir Mišo Vemić, a kako kažu iz Galerije savremene likovne umetnosti, učestvovali su i Toni Čatleski iz Makedonije, Martin Due iz Norveške, Milan Đurić iz Mađarske.
Nadežda Petrović je rođena 11. oktobra 1873. godine u Čačku.
Višu žensku školu završila je u Beogradu 1891. god. Naredne, 1892. godine, položila je ispit za nastavnicu crtanja u srednjim školama. Kada je 1893. godine uvažena njena molba za posao nastavnice crtanja u srednjoj školi, Nadežda je nastavila učenje kod Đorđa Krstića, da bi 1896. godine upisala slikarsku i crtačku školu Kirila Kutlika.
Od 1904. god. Nadežda Petrović bila je angažovana u domovini oko Prve jugoslovenske umetničke izložbe, osnivanja Lade i Prve jugoslovenske umetničke kolonije (Sićevo, Pirot 1905. god). Do 1912. god. izlagala je na mnogobrojnim izložbama: izložba Lade, izložba Jugoslovenske kolonije 1907. godine, izložba Srpskog umetničkog udruženja 1908. godine, druga samostalna izložba u Ljubljani 1910. god. Iste godine izlagala je u Parizu na „Jesenjem salonu“ i u Zagrebu u okviru grupe Medulić, a sledeće godine na međunarodnoj izložbi u srpskom paviljonu u Rimu i izložbi u salonu Internacionalne unije i „Jesenjem salonu“ u Parizu.
Godine 1912, u Beogradu, Nadežda Petrović otvorila je slikarsku školu i učestvovala na četvrtoj jugoslovenskoj izložbi.
Danas, istoričari umetnosti umetnički rad Nadežde Petrović dele na četiri perioda:
Minhenski period (1898—1903) (poznata dela: Bavarac sa šeširom (1900), Vodenica (1901), Drvo u šumi (1902),
Srpski period (1903—1910) (poznata dela: Resnik (1904), Portret starice (1909),
Pariski period (1910−1912) (poznata dela: More (1910) i
Ratni period (1912−1915) (poznata dela: Stari šadrvan u Prizrenu (1913), Gračanica (1913), Polje kosovskih božura (1913).