akademska srpska asocijacija

Književni rad Svetog Save

Srpska književnost kroz vekove
06 dec 2017

Sveti Sava i književnost

 

Kako za srpsku državu, tako i za književnost, od izuzetnog značaja je svetorodna dinastija Nemanjića. Uspon na državnom i uspon na književnom planu vezuje se za svetli srednji vek i upravo su Srbi tada dosegli osetni civilizacijski napredak na glavnim poljima važnim za izgradnju nacionalnog identiteta.

Kada se govori o književnosti, Nemanjići jesu glavni stvaraoci epohe koju nazivamo srednjovekovna književnost, karakteristična po tome što ne poznaje poetiku koja je definisana kao nauka (teorija) o književnom stvaranju, već je ona implicitno izvedena iz samih dela. Na sadržajnom planu, dela su glorifikovala univerzalne vrednosti, a srednjovekovni čovek piše sa osećanjem metafizičke odgovornosti. Iako poetika ne zna za autorsko načelo već je pisanje shvaćeno kao podvig, a stvorena dela se označavaju bogonadahnutim, ipak se, iz perspektive 21. veka,  srednjovekovni pisci mogu opisati kao pisci sa snažnim stvaralačkim kompetencijama i neospornim književnim i stilskim ,,talantima”.

Sveti Sava i njegove misli jesu začetak književnosti

Sveti Sava, akademska srpska asocijacijaSa književnooblikovanim i zapisanim mislima Svetog Save, srpska književnost postaće ravnopravni član književnog života pravoslavnog slovenskog sveta i nastojala je da uhvati korak vizantijsko-slovenske literature, u kojoj vidi jezgro svoje stvaralačke poetike. Dakle, velika uloga začetnika srpske književnosti pripisuje se Svetom Savi, stoga njegov dvojaki značaj jeste u tome što je tvorac samostalne Srpske crkve i samostalne srpske književnosti. Na tim temeljima slobode i samostalnosti gradio je puteve od izuzetnog značaja za Srbiju, Srbe i njihov integritet.

Radio je na jačanju srpskog književnog života, a na taj način ojačao i duhovni život Srba, tako da je povezanost monaškog i književnog života izuzetno velika. Pre svega, povezanost se ogleda u činjenici da svi manastiri, izgrađeni i nasleđeni, postaju središte svetosasvke reforme, a svaki od ovih manastira preuzeo je ulogu književnog središta. Pored toga, važno mesto u životu monaha činile su biblioteke, a dosta vremena posvećivano je čitanju knjiga.

Sveti Sava i delao isposničkom životu

Kada se konkretnije govori o književnom radu Svetog Save, potrebno je istaći da njegova književna osnova leži u ranohrišćanskoj, vizantijskoj i staroslovenskoj književnosti, ali njegove književne izvore treba tražiti i u liturgijskoj književnosti. Prva Savina dela posvećena su isposničkom i manastirskom životu: Karejski tipik i Hilandarski tipik.

Strogo uzevši, u pitanju su crkvenopravna dela, ali i u njima nailazimo na originalne i svetle osobine Savinog jezika i stila, koje će biti karakteristične za njegova književna dela. Kako Dimitrije Bogdanović ističe, Karejski tipik nije lišen izvorne topline i poetičnosti, a u Savinoj interpretaciji Hilandarskog tipika stil je obogaćen svežinom darovite ekspresivnosti jezika. Savino Pismo igumanu Spiridonu, upućeno sa drugog Savinog putovanja u Svetu zemlju, u potpunosti se približilo književnosti i jeste prvo sačuvano delo epistolarnog žanra.

 

Najznačajnije Savino književno delo jeste Žitije Svetog Simeona

Ipak, najznačajnije Savino književno delo jeste Žitije Svetog Simeona, koje piše u uvodu Studeničkog tipika. Žitije, kao žanr preuzet iz vizantijske književnosti, jedinstveno je u ideološkom pogledu, jer stvara kult određenog lica koji je živa uspomena na činjenicu jednog moralnog preobražaja. U ovom slučaju, preobražaj je vezan za Nemanjino odricanje od prestola, moći i veličine u ovom svetu radi nebeskog carstva. Pored ovog, drugi glavni događaj žitija jeste Simeonova bolest i smrt.

U vezi sa tim, Bogdanović ističe da opis Simeonove smrti, sav u smenjivanju slika i dijaloga, uzdržan i uzbuđen u isti mah, spada u najlepše stranice stare srpske književnosti. U početnom delu Žitija daje se hronologija Nemanjinog života, dok je na kraju Savina eshatološka vizija (kraj sveta i strašni sud). Bitno je istaći da Sveti Sava, kao srednjovekovni pisac, itekako poznaje zakone pisanja. Vlada tekstom, razmišlja o kompoziciji i nameni dela. O tome svedoči i veoma složena struktura samog žitija jer se ono sastoji od dve molitve, dve pohvale i dva plača.

Nastavak smisla žitijnog stvaranja vidi se u Savinoj Službi Svetom Simeonu

Nastavak smisla žitijnog stvaranja vidi se u Savinoj Službi Svetom Simeonu, koja se takođe podređuje poetskim zakonima vizantijskog žanra. Služba nije prosta glorifikacija Nemanjinog lika, već višeznačan vid ispoljavanja religioznog osećanja, jer, pre svega, okosnica bogosluženja jesu čitanja Svetog pisma sa obaveznim molitvama i besedom.

Za pisanje ovog dela, Savi je bila uzor minejska Služba svetom Simeonu Stupniku, mada je podudarnost prisutna u kratkom delu jer u Savinoj Službi dominira originalnost u smislu izvornog nadahnuća, osećanja i stilskih izraza. Svakako, Služba svetom Simeonu je prvo književno delo ovog žanra. Njome započinje niz liturgijskih celina u kojima je formiran kult svetih vladara dinastije Nemanjića, a usto, ova Služba je pravi početak srpskog pesništva.

Ako pored književnog uzmemo u obzir misionarsko, duhovno i prosvetiteljsko delo Svetoga Save, velike su i tačne reči Miloša Crnjanskog: ,,Savina legenda i Savino delo ostaće najveličanstvenije i najuzvišenije što nam se rađalo, kroz tamu vekova, na gorkom tlu Balkana, da nas svojim zracima iz prošlosti uvek obasjava.”

Akademska srpska asocijacija jedina je akreditovana onlajn škola za učenje srpskog jezika. Prijavite se i učite sa nama

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]