O maternjem jeziku
Maternji jezik je, kako mu samo ime kaže, jezik koji smo naučili od majke ili nama bliske osobe, ali i jezik sa kojim se neka osoba identifikuje, jezik na kome se nauče prve reči, prva slova, jezik na kojem mislimo, kojeg usvajamo prirodno bez da pohađamo časove, i to kao oblik verbalne komunikacije. Maternji jezik je deo našeg identiteta, naroda, naše kulture i tradicije. Značaj maternjeg jezika Vuk Stefanović Karadžić istakao je rekavši:
Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i poštujemo, njim govorimo i pišemo, pročišćavamo, dotle živi i narod koji se može među sobom razumevati i umno sjedinjavati, ne preliva se u drugi i ne propada.
Kako bismo očuvali maternji jezik, potrebno je da se on govori na govornom području koje nosi taj jezik, ali i širom sveta gde su maternji govornici tog jezika, potrebno je poštovati svoj jezik, čuvati ga i negovati kroz svakodnevnu upotrebu. Ne zaboravimo naše dijalekte, arhaizme, a sa rezervom usvajati i koristiti nove reči, tuđice i sve učestalije anglicizme.
Kako i kada je nastao Dan maternjeg jezika?
Današnji dan posvećen je maternjem jeziku i očuvanju kulturnog obeležja. Kako bi se izborili za svoja prava i svoj maternji jezik, mladi reformatori okupili su se 21. februara 1952. godine u Istočnom Pakistanu (današnjem Bangladešu) protestujući što njihov maternji jezik (bengalski) nije proglašen kao zvanični. Tokom sukoba nekoliko studenata podnelo je žrtvu i bilo ubijeno, a na stotine njih bilo je ranjeno. UNESKO je 17. novembra 1999. godine proglasio Međunarodni dan maternjeg jezika koji se obeležava svake godine 21. februara, s ciljem negovanja, očuvanja i poštovanja jezičke i kulturne raznolikosti i višejezičnosti. Hrabri studenti uspeli su da se izbore za svoj maternji jezik, a na nama ostaje da ih se sećamo i s ponosom obeležavamo Dan maternjeg jezika.
Da li ste znali ove zanimljivosti o srpskom jeziku?
Reč vampir je jedina srpska reč koja je prihvaćena u velikom broju svetskih jezika i koristi se širom sveta.
Srpski jezik je jedini evropski jezik sa digrafijom – jedini jezik koji ima dva pisma.
Svakom glasu u srpskom jeziku pripada određeno slovo, svako slovo u srpskoj azbuci čita se onako kako se piše – zbog toga je naš pravopis fonetski.
U srpskom jeziku postoji više od 7000 turskih reči.
Najduža reč u srpskom jeziku je antisamoupravnosocijalistički i ima 29 slova.
Srpski jezik je bogat palindromima (reči, izrazi, rečenice koji imaju isto zančenje bilo da se čitaju otpočetka ili otpozadi): Ana voli Milovana. I jogurt ujutru goji. Oni vole belo vino. U Rimu idu ljudi u miru. Sir ima miris.
Negujmo maternji jezik
Duško Radović je jednom prilikom srpskom narodu poručio: Volite srpski jezik svakoga dana pomalo. Srpski jezik nema nikoga drugog osim nas! Hajde da ga poslušamo i da se svaki pojedinac, čiji je maternji jezik srpski, potrudi da sačuva sve lepote srpskog jezika, da što više ceni svoj maternji jezik i ne dozvoli da nestane, jer je maternji jezik svakog čoveka jedno od najvrednijih duhovnih dobara.