Komunikativni pristup u nastavi srpskog kao zavičajnog jezika

Načini učenja srpskog jezika
10 jun 2022

Komunikativni pristup u nastavi srpskog kao zavičajnog jezika

 

Komunikativni pristup u nastavi srpskog kao zavičajnog jezika. – U nastavi jezika se mogu koristiti razni metodi: direktni, gramatičko-prevodni, audiolingvalni i audiovizuelni, mešoviti, komunikativni i alternativni (više o tome v. Durbaba 2011). Govorićemo o trenutno najzastupljenijem i, kako se pokazalo, naproduktivnijem metodu, a to je komunikativni metod. Kod ovog metoda je akcenat na razvijanju komunikativne kompetencije. Posmatraćemo ga u kontekstu nastave srpskog kao zavičajnog jezika.

Šta je komunikativna kompetencija?

Komunikativna kompetencija podrazumeva ne samo ovladavanje gramatikom nekog jezika, nego i produkcijom i recepcijom jezičkog znanja. To se ostvaruje kroz četiri jezičke veštine: čitanje, slušanje, govorenje i pisanje. Reč je, dakle, o tome da se jezik i nastava jezika ne posmatraju kao niz gramatičkih pravila. Jezik je kompleksan sistem čija je glavna odlika osposobljavanje za komunikaciju na jeziku koji se uči.

komunikativni pristup, u nastavi srpskog

preuzeto sa https://www.buea.uk/products.php?type=product&id=87

Prednosti komunikativnog metoda

Dosadašnji pristupi nastavi uglavnom su se trudili da učenici dobro savladaju gramatička pravila i da umeju da ih reprodukuju kroz različita vežbanja. Međutim, pokazalo se da takav način rada često rezultuje nesnalaženjem učenika u realnim komunikativnim situacijama. To se obično manifestuje blokadom koju je svako od nas bar nekad doživeo kada se našao u stranoj zemlji čiji je jezik učio ili u prisustvu maternjeg govornika tog jezika. Neretko je uzrok takve blokade neadekvatan pristup u nastavi i prevelika gramatikalizacija bez razvijanja komunikativne kompetencije učenika.

prednosti komunikativnog metoda

preuzeto sa https://www.expertmarket.com/

Komunikativni pristup stavlja učenika u prvi plan, „sa svim njegovim individualnim karakteristikama i motivacijom za učenje stranog jezika, i to pre svega uvažavanjem potrebe za njegovom aktivnom ulogom u nastavi (izborom zadataka koji podstiču na verbalnu delatnost i usvajanjem određenih strategija učenja)“ (Durbaba 2011: 101). Prema tome, nastoji se da učenici što više komuniciraju na jeziku koji uče, pogotovo na početnim nivoima. Tada se gramatika stavlja u drugi plan. Važno je osposobiti učenika za sociolingvističke i pragmatičke komponente komunikacije. To su snalaženje u konkretnom društvenom kontekstu okruženja u kojem se jezik govori, kao i uspešna komunikacija u različitim životnim okolnostima, uz upotrebu govornih činova pogodnih za konkretnu situaciju.

Kako se primenjuje komunikativni metod?

Komunikativni metod se u nastavi može realizovati na različite načine. Navešćemo neke od njih:

  • Upotreba nastavnih materijala koji sadrže autentične, realne primere iz svakodnevnog života, u vidu tekstova, zvučnih zapisa, snimaka;
  • Rad u paru ili u grupi, kojim se simuliraju realne komunikativne situacije (na primer: simulacija razgovora u restoranu, na poslu, u taksiju i sl.). Može se izdvojiti nekoliko tipova vežbanja govora: dijalog/igra s podelom uloga, vežbe sa scenarijem ili sa tzv. učenjem na osnovu komunikacionog zadatka (Durbaba 2011: 204).  Ova druga vežba podrazumeva dijaloške situacije čija pravila i struktura nisu utvrđeni po nekom obrascu. Insistira se na snalaženju učenika da sami kreiraju priču i vode dijalog, upotrebom odgovarajućih konverzacionih konvencija i kontaktnih signala. To su započinjanje ili završetak razgovora, podsticaj sagovornika da nastavi priču ili odgovari na pitanja, iskazivanje emocionalnih reakcija na ono što je rekao sagovornik i sl.);
  • Pisanje tekstova u vezi sa svakodnevnim životnim situacijama (pisma, formulari, pozivnice, molbe, eseji, biografije, motivaciona pisma i sl.), kao i kreativno izražavanje (dnevnik, književni tekstovi i sl.) (Durbaba 2011: 196).

Suština ovih aktivnosti je da učenici nauče da čuju i razumeju sagovornika kada im govori ili piše. Zatim da umeju da na adekvatan način odgovore u pisanoj ili usmenoj formi, u skladu sa lingvističkim, sociolingvističkim i pragmatičkim činiocima jezika.

komunikativni metod, nastava srpskog

preuzeto sa http://skr.rs/z4Se

Komunikativni metod u nastavi srpskog kao zavičajnog jezika

Na časovima srpskog kao zavičajnog jezika nastojimo da primenjujemo komunikativni metod. Cilj nam je da osposobimo učenike da komuniciraju na srpskom jeziku tečno i bez straha. Pomažemo im da, kada dođu u svoju domovinu, slobodno komuniciraju sa svojim najmilijima, da se snađu u različitim nepredviđenim situacijama i da se slobodno kreću, bez bojazni da će naići na probleme zbog nepoznavanja jezika.

Primer lekcije Orijentacija u prostoru

Pokazaćemo kako primenjujemo komunikativni metod na primeru lekcije Orijentacija u prostoru. Čas na kojem se obrađuje orijentacija u prostoru obično počinje slušanjem dijaloga. U dijalogu jedna osoba pita drugu da je uputi kako da nađe neko mesto. Dakle, prvo dajemo primer i navodimo učenika da uoči fraze i reči neophodne za ovakvu vrstu komunikacije. Nakon toga sledi niz vežbanja slušanja, pisanja, govorenja, dopunjavanja drugih dijaloga novim izrazima. Glavna aktivnost je simulacija dijaloga na ulici. Učenik dobija mapu grada na kojoj obeležimo rutu koju je neophodno preći i njegov zadatak je da pita prolaznika (nastavnika ili nekog od učenika) kako da dođe od tačke A do tačke B.

Cilj je da učenik nizom pitanja shvati kako da dođe do određene destinacije (da li je daleko, može li se stići peške i sl.). Vežbanje se zasniva na promeni uloga i ruta, kako bi se učenici snašli u novim, nepredviđenim situacijama. Najzanimljivije je da na kraju proverimo slušanje i govorenje time što se zada da učenik opiše put od tačke A do tačke B, a da sagovornik pogodi o čemu je reč i da nacrta rutu na osnovu instrukcija.

Na kraju, ovakve aktivnosti je moguće realizovati u učionici i onlajn, individualno, u paru ili grupno. Takvim vežbanjima postiže se da učenici aktivno učestvuju u nastavi, angažuju svoje kognitivne kapacitete prilikom pokušaja da se snađu u pravim životnim situacijama, a i lepo se zabave suočavajući se sa izazovima.

 

Literatura:

Olivera Durbaba, Teorija i praksa učenja i nastave stranih jezika, Beograd: Zavod za udžbenike, 2011.

 

Autor teksta “Komunikativni pristup u nastavi srpskog kao zavičajnog jezika” je Isidora Jakšić Perović, onlajn predavač srpskog jezika Akademske srpske asocijacije, jedine akreditovane škole za učenje srpskog jezika na onlajn časovima. Prijavite se i učite sa nama. Vidimo se!

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]