Nemanjići, akademska srpska asocijacija

Srpski kralj Milutin

Istorija i kultura Srba kroz vekove
25 dec 2017

Srpski kralj Milutin iz dinastije Nemanjića, rođen je oko 1253, kao mlađi sin kralja Uroša I i Jelene  Anžujske. Na srpski presto došao je nakon sabora u Deževu početkom 1282., na kome se njegov stariji brat tadašnji kralj Dragutin odrekao prestola u njegovu korist.

Povod za odricanje od prestola jeste povreda noge, koju je kralj Dragutin zadobio loveći sa pratiocima po šumama Jelača. Usled nezadovoljstva plemstva, stariji brat je pristao da se odrekne krune pod uslovom da njegov sin a ne Milutinov, bude naslednik prestola. Nakon toga Milutin se našao na čelu države dok je Dragutin nastavio da upravlja oblastima severno od reke Zapadne Morave. sa Rudnikom kao privrednim središtem svoje oblasti.

Nakon stupanja na presto srpski kralj Milutin je otpočeo aktivnu ofanzivu

Odmah nakon stupanja na presto, Milutin je otpočeo aktivnu vojnu ofanzivu u pravcu juga. Do kraja 1282., kralj Milutin na račun Vizantije osvaja Polog, Skoplje, Ovče Polje, Zletovo, Pijanec i trajno ih pripaja srpskoj kraljevini. Nakon pljačkaškog upada velikog odreda Tatara u Srbiju i kasnijeg njihovog poraza i potiskivanja, srpski kralj nastavlja prodor na jug i osvaja Debar, Kičevo i Poreč te su se na taj način čitava Zapadna Makedonija i severna Albanija našle pod kontrolom srpskog kralja. Ono što je osvojeno do 1284., trajno se zadržalo u sastavu srpske države, a svi kasniji upadi srpskih odreda na jug, samo su učvrstili srpsku upravu nad ovim krajevima.

Ubrzo potom u državnu strukturu srpske države ušle su i oblasti Beograda, Mačve, Usore i Soli, koje je ugarski kralj predao svom zetu Dragutinu na upravu. Tada se Beograd prvi put našao u rukama Srba. Za kratko vreme, pažnja je bila usmerena ka severoistoku, u oblasti Braničeva, u kojoj su se osamostalili velikaši Drman i Kudelin, i odakle su upadali u ugarske i srpske oblasti i nanosili veliku štetu.

Ugri su bili poraženi

Prvo su Ugri bili poraženi u pokušaju da ih suzbiju, a potom i kralj Dragutin koji se pred njihovom ofanzivom povukao daleko u unutrašnjost. On je pozvao brata u pomoć i zajedničkim snagama uspeli su da poraze dvojicu velikaša. Osvojili su gradove Ždrelo, Braničevo i Kučevo, i čitava oblast Braničeva našla se u sastavu oblasti kralja Dragutina, čime je srpska država dodatno proširena.

Srpski kralj Milutin i njegova vojnička sposobnost

srpski kralj Milutin, akademska srpska asocijacijaO vojničkoj sposobnosti kralja Milutina svedoči i sukob sa vidinskim knezom Šišmanom, kome je Milutin suzbivši ga zauzeo Vidin i potpuno ga potčinio. Osim toga u domenu uspešnih političkih poteza, državničke sposobnosti i diplomatske fleksibilnosti koju je posedovao kralj Milutin spada i njegovo izmirenje sa kanom Nogajem i otklanjanje velike opasnosti koja se 1292. nadvila nad Srbijom.

 

 

Ženidba Simonide i kralja Milutina

Nakon izvesnih vojnih akcija protiv Vizantije, od 1297. počinju pregovori među zaraćenim stranama koji se zaključuju ženidbom srpskog kralja Milutina i ćerke vizantijskog cara Simonide.  U pitanju je pravi politički brak kojim je Milutin znatno dobio na prestižu, budući da je postao zet vizanijskog cara. Osim toga rešeno je pitanje teritorija koje je srpski kralj osvojio do 1284., one su kao miraz i formalno priznate srpskom kralju koji je na taj način i zvanično legalizovao kontrolu nad njima.

Kada je rođen i kako je došao na vlast srpski kralj Milutin?

Srpski kralj Milutin iz dinastije Nemanjića, rođen je oko 1253, kao mlađi sin kralja Uroša I i Jelene  Anžujske. Na srpski presto došao je nakon sabora u Deževu početkom 1282., na kome se njegov stariji brat tadašnji kralj Dragutin odrekao prestola u njegovu korist. Povod za odricanje od prestola jeste povreda noge, koju je kralj Dragutin zadobio loveći sa pratiocima po šumama Jelača.

Usled nezadovoljstva plemstva, stariji brat je pristao da se odrekne krune pod uslovom da njegov sin a ne Milutinov, bude naslednik prestola. Nakon toga Milutin se našao na čelu države dok je Dragutin nastavio da upravlja oblastima severno od reke Zapadne Morave. sa Rudnikom kao privrednim središtem svoje oblasti.

Aktivna vojna ofanziva i srpski kralj Milutin

Odmah nakon stupanja na presto, Milutin je otpočeo aktivnu vojnu ofanzivu u pravcu juga. Do kraja 1282., kralj Milutin na račun Vizantije osvaja Polog, Skoplje, Ovče Polje, Zletovo, Pijanec i trajno ih pripaja srpskoj kraljevini. Nakon pljačkaškog upada velikog odreda Tatara u Srbiju i kasnijeg njihovog poraza i potiskivanja, srpski kralj nastavlja prodor na jug i osvaja Debar, Kičevo i Poreč te su se na taj način čitava Zapadna Makedonija i severna Albanija našle pod kontrolom srpskog kralja.

Ono što je osvojeno do 1284., trajno se zadržalo u sastavu srpske države, a svi kasniji upadi srpskih odreda na jug, samo su učvrstili srpsku upravu nad ovim krajevima. Ubrzo potom u državnu strukturu srpske države ušle su i oblasti Beograda, Mačve, Usore i Soli, koje je ugarski kralj predao svom zetu Dragutinu na upravu. Tada se Beograd prvi put našao u rukama Srba.

Za kratko vreme, pažnja je bila usmerena ka severoistoku, u oblasti Braničeva, u kojoj su se osamostalili velikaši Drman i Kudelin, i odakle su upadali u ugarske i srpske oblasti i nanosili veliku štetu.

Prvo su Ugri bili poraženi u pokušaju da ih suzbiju, a potom i kralj Dragutin koji se pred njihovom ofanzivom povukao daleko u unutrašnjost. On je pozvao brata u pomoć i zajedničkim snagama uspeli su da poraze dvojicu velikaša. Osvojili su gradove Ždrelo, Braničevo i Kučevo, i čitava oblast Braničeva našla se u sastavu oblasti kralja Dragutina, čime je srpska država dodatno proširena.

 

Sukob sa bratom

I pored sve vladarske taktičnosti, kralj Milutin u jednom delu svoje vladavine nije mogao da izbegne sukob sa svojim bratom Dragutinom.  Sukob se verovatno rasplamsao zbog pitanja naslednika prestola. Od 1301. do 1312. vladali su stalni, otvoreni sukobi među braćom, koji su iscrpli i jednu i drugu stranu i uneli nesigurnost u državu do tada kontrolisanu snažnom centralnom vlašću.

Građanski rat je koštao obe strane, a kralj Milutin je samo uz pomoć velikih materijalnih sredstava koje je posedovao uspeo da sakupi veliku najamničku vojsku tursko-tatarskog porekla i da se održi na poljuljanom prestolu. Kada je u ovom sukobu srpska crkva uzela ulogu posrednika i pomiritelja, braća su se na kraju izmirila, a Milutin je ponovo prihvatio Dragutinovog sina za naslednika prestola.

Do kraja svoje vladavine kralj Milutin nije remetio odnose sa Vizantijom, i u više navrata slao veliku najamničku vojsku kao pomoć svome tastu protiv Turaka koji su se čvrsto utvrdili u jednom delu Male Azije i postajali sve veća opasnost ne samo po Vizantiju nego i po druge balkanske zemlje.

Srpski kralj Milutin i njegovi sinovi

Stefan, Milutinov sin, bivši prestolonaslednik revoltiran očevom odlukom da  presto nasledi Dragutinov sin, odlučuje da se oružjem digne na oca. Dobio je svesrdnu podršku većine srpskih velikaša koji su bili nezadovoljni činjenicom da je sa Vizantijom utvrđen trajni mir i da je srpska vlastela morala da za račun Vizantije ratuju po Maloj Aziji.

Skupivši jake najamničke odrede, kralj Milutin je gonio sina sve do Bojane, gde mu se ovaj predao na milost i nemilost 1314. Zatočen je i odveden u Skoplje, a otac je naredio da mu se sin oslepi, kako bi sprečio da se ponovo stavi na čelo nezadovoljne vlastele. Nakon toga Stefan je sa ženom i decom poslat u Carigrad gde je proveo nekoliko godina u izgnanstvu. Međutim, u spletu nepoznatih događaja, Stefan nije ostao bez vida, da li sa znanjem kralja Milutina ili bez, nije poznato usled nedostatka izvora. Tek, Stefan se u Srbiju vraća 1320. na molbu srpskog arhiepiskopa Nikodima i svetogorskih monaha upućenu srpskom kralju.

Kralj Milutin je dao svome sinu na upravu župu Budimlju

Kralj Milutin je svome sinu na upravu ostavio župu Budimlju, što svedoči o izvesnom popravljanju njihovih odnosa. Stari srpski kralj je u jesen 1321. pao u postelju, izgubio je moć govora a skora smrt se nazirala. Umro je oktobra iste godine, ostavivši nesređene prilike u državi.

O nestabilnoj situaciji u onovremenoj Srbiji svedoči i ugroženost samog kraljevog tela koje je nošeno u manastir Banjsku na večni počinak. Nesređena situacija na srpskom prestolu završila se krunisanjem Stefana, naredne 1322. nakon podrške vlastele i poraza koji je Stefan naneo svom bratu Konstantinu koji je pritom i stradao. Godinu dana kasnije potisnut je i konačno uklonjen njegov brat od strica Vladislav. Srpska država se posle smrti kralja Milutina dolaskom na presto njegovog sina Stefana, sačuvala od većih potresa i ozbiljnijih opasnosti koji su se krile u slabljenju centralne vlasti.

Srpski kralj Milutin i njegova smrt

Kralj Milutin je umro u svojoj 68. godini, a njegovo telo položeno je u njegovu  zadužbinu posvećenu Sv. Stefanu, zaštitniku dinastije Nemanjića, u mestu Banjska. Za života je podigao oko 40 zadužbina, od kojih su najznačajnije Gračanica, Banjska, Staro Nagoričane, Kraljeva crkva u Studenici i mnoge druge. Svojom četrdesetogodišnjom vladavinom osnažio je  temelje proširene srpske kraljevine, od Srbije učinio vojnički najjaču silu na Balkanu, i posredno omogućio formiranje srpskog carstva, praveći put daljim osvajanjima na račun oslabljene Vizantije.

Kakva je bila Srbija kralja Milutina?

Srbija kralja Milutina, akumulirala je velike ofanzivne potencijale, snažno privredno ojačala i stavila se u rang de facto najmoćnijih kraljevina tadašnje Evrope. Kralj Milutin je kanonizovan od strane srpske arhiepiskopije ubrzo potom i čini niz Nemanjićkih vladara koji su se ”posvetili”.

Akademska srpska asocijacija jedina je akreditovana onlajn škola za učenje srpskog jezika. Prijavite se i učite sa nama.

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]