Izazovi života u dijaspori – Očuvanje srpskog jezika i tradicije

Načini učenja srpskog jezikaUčenici iz dijaspore
23 jan 2023

Izazovi života u dijaspori – Očuvanje srpskog jezika i tradicije

Teške godine tranzicije posle građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji, uvećale su dijasporu na američkom kontinentu. Kod mnogih je motiv iseljenja bio materijalne prirode, ali pratili su ga i drugi motivi poput socijalnih. To su želja za životom u uređenoj pravnoj državi, obezbeđena socijalna zaštita, dobre poslovne prilike, bolje mogućnosti obrazovanja.

 

Prihvatanje kulturološkog nasleđa u dijaspori

Mnogi su svoj život u dijaspori započeli u srednjim godinama. Izazov postaje veći kada se porodica proširi. Najpre, roditelji bivaju suočeni sa činjenicom da su ostavili svoj život u Srbiji, da su porodica i prijatelji nastavili starim životom. Mnogi lepi, pa čak i oni tužni trenuci kreću da se odvijaju bez vas. Deca počinju da odrastaju u drugačijem okruženju i polako počinjete da imate utisak da se veza sa vašom starom sredinom i porodicom kida. Sve ovo neće biti problem ukoliko novom životu pristupite odgovorno, pronađete načina da očuvate kvalitetne odnose sa porodicom i prijateljima i drugu genaraciju iseljenika povežete sa korenima svoje zemlje. O ovakvim izazovima razgovarali smo sa Sonjom Apostolov, psihološkinjom iz Toronta u Kanadi.

Intervju

Svoj život u dijapori ste započeli u vašim tridesetim godinama – Na kakve izazove ste
naišli?

Započinjanje života u novoj zemlji nije nimalo naivno. Prilagođavanje novoj sredini je takođe veoma zahtevno za pojedinca. Ukoliko imate dece, izazov je još veći. Na početku našeg doseljeničkog života najvažnije nam je bilo da se srpski jezik sačuva u našoj porodici, odnosno da se u procesu prilagođavanja novom jeziku naš maternji jezik ne „izgubi“ usput.

Život u dijaspori

Na koji način ste to ostvarili?

Kroz susrete sa našim ljudima u novoj sredini, još više smo se uverili da je to važan zadatak. Užasno nam je smetala kombinacija dva jezika u sali pod nazivom srpsko-engleski, koju smo povremeno imali prilike da čujemo. Još više nam je smetala potpuna nezainteresovanost neke srpske dece za naš jezik. U početku smo odlučili da se tvrdoglavo odupremo potpunom poniranju u ovdašnji život i zaboravimo ono što smo ranije smatrali najvećim vrednostima. Očuvanje jezika je bio glavni zadatak. Imali smo olakšavajuću okolnost da su nam deca tada bila mala, pa smo lakše obavili zadatak. Naravno, svako ima pravo da vrednuje stvari na svoj način, a to je pogled isključivo iz našeg ugla. U Kanadi deca imaju priliku da nauče engleski i francuski jezik na svakom koraku, ali srpski jedva igde, pa ako ga ne uče u porodici, gde će? Škole poput vaše su, takođe, sjajna prilika.

Kakva su pravila važila u vašoj porodici?

Kada deca govore maternjim jezikom, nekako im je lakše da se odnose prema svim drugim
aspektima srpske kulture, i da se lakše „oblikuju”. Često se dešava da deca, ako ne koriste svoj maternji jezik, počnu polako preko drugog jezika da usvajaju kulturu te zemlje i polako se utapaju u novi identitet. Onda dolazi do nesporazuma sa roditeljima, jer to više nisu samo različite reči koje koriste oboje, već sukob dve kulture.

Srpski zet Francuz Arno Gijon kaže: U dijaspori je srpski jezik osnovna nit koja povezuje celu zajednicu. Ako se jezik zaboravi, ta nit se prekida i deo identiteta se gubi. Pa kad on kao stranac to zna, ja valjda treba da znam to još bolje. Tako sam i vaspitavala svoje ćerke.

Kakvu ulogu u očuvanju tradicije je za vas odigrala Srpska Pravoslavna Crkva u Torontu?

U crkvu koju posećujemo, na kratko je došao mladi sveštenik i počeo da drži liturgiju malo na srpskom, malo na engleskom. To je izazvalo buru strasti među borcima za tradiciju. Posle žučne rasprave, ova praksa je ukinuta. Po meni to nija bila loša ideja, jer sveštenik je samo hteo da olakša deci koja ne govore srpski, ali su mu pomenuti borci objasnili da je crkva jedno od retkih mesta gde sve treba da bude naše i da tu decu dovodimo da mogu da dožive tradiciju na najbolji način. A što se tiče dece koja ne znaju srpski, rekli su mi da su roditelji trebalo mnogo ranije da razmišljaju o tome.

Pored časova srpskog jezika kao zavičjnog jezika, šta je za vas bitno u očuvanju naše kulture?

Za one koji žele da im deca dobro govore srpski, to nije mali napor. Decu treba stalno
korigovati kada govore, čitati dok su mala i usput podsećati šta je nama kao narodu važno.
„Otekla su nam usta“ od stalnog ponavljanja srpskih reči i onoga što mislimo da je vredno i da se mora sačuvati. Zato nije loše da jedan roditelj bude često sa njima kada su mali, a to znači i manje novca u kući. Ali pretpostavljam da postoji nešto veće od dolara u ovom životu.

Autor intervjua “ Izazovi života u dijaspori – Očuvanje srspkog jezika i tradicije” je Marko Radulović, onlajn predavač srpskog jezika Akademske srpske asocijacije, jedine akreditovane škole za učenje srpskog jezika na onlajn časovima. Prijavite se za besplatni prvi probni čas i učite sa nama. Vidimo se!

Akademska srpska asocijacija pruža i vid psihološke podrške našim ljudima u dijaspori. Predlažemo Vam da se prijavite na našu besplatnu psihološku radionicu. Nakon prijave, dobićete link za pristup radionici.

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]